"Neka nitko od svih vas nema na duši bilo kakvu ljagu, nabor ili nešto slično! Ne kažem vam, prije nego stečete milost. Ta kako bih, kad ste tek pozvani na oproštenje grijeha? Nego vam velim da savjest na sebi ne bi imala ništa za osudu, kada se milost bude davala, pa da tako sudjeluje kod učinka milosti. Braćo, doista je to velika stvar, i pristupite k njoj s posebnom pažnjom! Neka se svaki od vas pojavi pred Bogom, uz kojega su bezbrojne čete anđela. Duh će Sveti zapečatiti vaše duše, vi ćete biti izabrani u vojsku velikoga kralja! Stoga budite pripravni i opremljeni! Ne oblačite najbjelje haljine, nego imajte pobožnost čiste savjesti!"
"O sinci pravde, poslušajte Ivana koji potiče i govori: Ispravite put Gospodnji! Uklonite sve zapreke i prepreke, da pravim putem možete ići u život vječni. Puni žive vjere očistite svoje duše kao posude i pripravite ih za primanje Duha Svetoga! Počnite pokorom prati svoje haljine da budete čisti, kad vas Zaručnik pozove u svoje odaje."
Ćiril Jeruzalemski, biskup Jeruzalema, rođen oko 313. godine u Jeruzalemu od roditelja kršćana. Odgojen u kršćanskom duhu izvrsno je poznavao Sveto pismo i djela crkvenih pisaca.
Dao je vrlo vrijedan uvid u vjerske i liturgijske prilike u Jeruzalemu u svoje doba - 4. stoljeće. U razdoblju oštrih teoloških rasprava, političkih i unutarcrkvenih sukoba oko 335. godine zaređen je za đakona, a 343. za svećenika. Nakon smrti jeruzalemskog biskupa Maksima 348. Postaje njegov nasljednik. Jedno je vrijeme plodno i nesmetano djeluje. Upušta se u raspravu s Akacijem iz Cezareje, napola arijancem kojem je zbog ljudskog prestiža i želje za vlastitim ugledom smetalo što je I. nicejski sabor u svome 7. kanonu dao počasni primat jeruzalemskom biskupu. Zato kleveće Ćirila podvalivši mu vjerske zablude, te da je prodao neki dragocjeni crkveni palij. Progone ga 358. godine u Tarz (danas Turska), gdje Ćiril svojim djelovanjem i propovijedanjem pridobija naklonost vjerničkog puka i biskupa. U njemu prepoznaju pravovjernog jeruzalemskog biskupa, čovjeka bez mane, koji je nevin otjeran u progonstvo.
Ćiril se 378. g. vraća u Jeruzalem, sudjeluje na Drugom općem saboru u Carigradu 381., te konačno svojim naukom opovrgava postavke Makedonija i Arija. Ćirilu se priznaje pravovjernosti i zakonitost biskupovanja na jeruzalemskoj biskupskoj stolici. Vrstan vjeroučitelj, daje vrlo vrijedan uvid u vjerske i liturgijske prilike u Jeruzalemu u svoje doba - 4. stoljeće. Ćiril u svojim propovijedima i spisima ispovijeda pravovjeran nauk o Presvetom Trojstvu i o Kristu. Kroz svoje 24 kateheze osobito razvija i tumači vjerske istine i nauk o trima važnim kršćanskim sakramentima – krštenju, potvrdi i euharistiji.
Kršćanski duhovni život prikazuje kao neprestani svjesni čin solidarnosti s Kristom, Bogočovjekom. Odlučno naučava Kristovu stvarnu prisutnost u Euharistiji, te zajedništvo i pritjelovljenje Kristu.
Sveti Ćiril preminuo je u Jeruzalemu 387., nakon 38 godina biskupstva, od kojih je 16 godina proboravio u izgnanstvu. Papa Leon XIII. proglasio ga je 1893. crkvenim naučiteljem. Već od davnina štuje ga kao sveca i Istočna i Zapadna Crkva.